U Dubrovniku je prije pedeset godina, 31. ožujka 1971. godine umro književnik i publicist Tomislav Macan. Rođen u Dubrovniku 26. srpnja 1905. godine, u rodnome je gradu završio učiteljsku školu. Učiteljevao je na otoku Mljetu i u Župi dubrovačkoj odakle je radi svojih nacionalnih osjećaja 1933. bio premješten na službu u Crnu Goru. Potom je službovao u Kominu i na Korčuli gdje ga je zatekao početak Drugoga svjetskoga rata. Talijanske okupacijske vlasti prisilile su ga na povratak u Dubrovnik gdje je postao školski nadzornik. Nakon završetka rata nije se mogao zaposliti u struci, već je od 1948. do umirovljenja radio kao činovnik u građevinskoj tvrtci „Graditelj.“ Predan i samozatajan, bio je čovjek iznimno širokoga spektra interesa: godinama se javljao prirodoslovnim, etnografskim, povijesnim, vjerskim i kroničarskim crticama u različitim publikacijama od kalendara i almanaha do časopisa i zbornika. Najveći je dio njegova bogatoga opusa objavljen tek tridesetak godina nakon smrtii to zalaganjem njegova sina, povjesničara Trpimira Macana (Dubrovnik, 1935.) te dubrovačkome ogranku Matice hrvatske.Naša je Matica tako 1996. godine objavila njegove kroničarske zapise o slavljenjuFestesv. Vlaha u drugoj polovici 20. stoljeća, od završetka Drugoga svjetskoga rata do autorove smrti, naslovljene „Vlasićki zapisi“ s predgovorom Ivice Prlendera. Iduće je godine objavljena knjiga Macanovih sabranih kolumni, ponajviše na prirodoslovne teme, pod naslovom „Dubrovnik Martola Dupca“ (Martol Dubac bio je jedan od autorovih pseudonima). Godine 2006. OMH objavio je njegovu knjigu „Pisma Vlahu“ koju je priredio Trpimir Macan. Radi se o opsežnim kroničarskim zapisima o Dubrovniku 1950-ih i 1960-godina s refleksijama i na prethodno vrijeme. Sve su njegove knjige postigle veliku popularnost i čitanost, a OMH ponosan je da je mogao vratiti dug ovome marljivome i zaslužnome intelektualcu. Hvala ovome kroničaru Grada i njegove omiljene Župe dubrovačke na svemu što je zabilježio za nas i buduće naraštaje. (I.V. )