U četvrtak 10. prosinca, drugog dana dvodnevnog gostovanja u Crnoj Gori, članice dubrovačkog ogranka Matice hrvatske održale su promociju djela Slavice Stojan i Renate Zlatković La Gioia u Kulturnom centru ‘Nikola Đurković’ u Kotoru.
Nakon uvodnih pozdravnih riječi ravnateljice Gradske biblioteke i čitaonice Kotor Marije Starčević i predsjednika Društva crnogorsko-hrvatskog prijateljstva Ratka Jovovića, o dubrovačkim književnicama šire je govorila predsjednica dubrovačkog ogranka Matice hrvatske Vesna Čučić.
Dubrovačka književnica Renata Zlatković La Gioia govorila je, između ostalog, kako je počela pisati. Po njenim riječima, još kao djevojčica u ranim danima imala je ambicije napisati čak roman.
– Moj prvi ozbiljni pokušaj pisanja bio je u osmoj godini života. Pa možete misliti situaciju – klinka koja je sa 7 godina krenula u školu i tek svladala slova, mada sam tiskana slova prije ponešto i savladala budući da sam voljela stripove. Istina, manje me zanimao tekst u balončićima od sličica. Eto i tad osjetim potrebu da napišem roman, ali nisam ga nikad naravno završila. U trećem razredu sam opet počela pisati roman, ali ni njega nisam završila. Tada sam odlučila početi pisati pjesmice. Kako su kraće, valjda ću ih uspjeti završiti. I moja pjesnička faza je trajala godinu dana i nakon nje nisam više ništa pisala do trenutka kad su me nagovorili. Prije petnaestak godina sam volontirala u knjižnici i trebali smo napraviti neki igrokaz ususret blagdanima. Tražili smo po biblioteci pravi tekst koji će nam biti koristan, ali ništa nismo našli. Tada sam otišla doma i sama napisala dramski tekst za žive glumce i lutke. Moja mama je napravila i lutke, a tekst sam kasnije objavila u ‘Zimskoj trilogiji’ – ispričala je Zlatković La Gioia.
Svoje predstavljanje imala je i dubrovačka književnica Slavica Stojan. I ona je govorila o počecima svog književnog stvaranja i gdje se sve može naći početak pričanja.
– Nalazila sam se u povijesnom institutu, svi oko mene su bili povjesničari, a završila sam književnost i jezik. Živjela sam u toj starinskoj zgradi u kojoj sam imala osjećaj da mi svaki kamen nudi neku priču, ali koju? Kako naći ključ da natjerate kamen da progovori? Gledala sam što moji kolege rade, pa sam tako s njima počela ići u arhiv. Međutim, ja sam arhiv doživljavala kao neko spremište koje se, istina, nalazi u najljepšoj palači Sponza na Stradunu, pa možete gledati sve oko Orlanda, ali meni ta zgrada nije nudila priču. Ja sam čovjek koji traži priču. U životu, u književnosti, svuda i ne volim što nije narativno. Prošlo je vremena dok sam se naučila naći priče. U arhivu nalazite izvatke, a na vama je da dovršite kao pisac i izmislite ono što fali – ispričala je Stojan.
Dvodnevno gostovanje organizirano je kao zajednički projekt Saveza Crnogoraca Hrvatske, Društva crnogorsko-hrvatskog prijateljstva Dubrovačko-neretvanske županije, Dubrovačkih knjižnica i dubrovačkog ogranka Matice hrvatske.
Riječ je o nastavku suradnje hrvatskih i crnogorskih kulturnih institucija, ponajprije s kotorskom Gradskom bibliotekom, kao i Nacionalnom bibliotekom na Cetinju, koja se razvila još 2010. godine kroz jednogodišnji projekt ‘Dubrovnik i Kotor – Gradovi i knjige’, financiran iz fondova Europske unije.
Vijest prenesena s portala Radija Kotor.
Fotografije: Biblioteka Kotor
