Akademik, književnik, povjesničar umjetnosti, urednik i publicist Tonko Maroević iznenada je u 78. godini preminuo u svom domu u Starom Gradu na otoku Hvaru. Njegovim odlaskom hrvatska kultura izgubila je svestranog književnika i kritičara koji je više od pola stoljeća ispisivalo brojne nadahnute tekstove o našoj književnosti i umjetnosti. Akademik Maroević rođen je u Splitu 22. listopada 1941. godine. Studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti završio je 1963. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1976. doktorirao temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas a od 1965. do 1970. bio je asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti. Od 1970. do umirovljenja 2011. radio je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Bio je redoviti član HAZU od 2002. Kao književni kritičar predano je pratio suvremenu hrvatsku pjesničku scenu, bavio se starijom hrvatskom književnošću te talijanističkom problematikom a eseje, kritike i prikaze objavio je u više knjiga. Uz ostalo, uredio je antologije hrvatskog pjesništva 1971.-95. Uskličnici (1996.) i 1996.-2019. Svjetlaci (2019.) te antologije katalonskog pjesništva Bikova koža (1987.) i Riječi za jedan lapidarij (2018.). Sustavno je pratio suvremenu hrvatsku likovnu umjetnost; objavljivao likovne kritike i eseje, pisao predgovore u katalozima izložbi, prevodio s nekoliko jezika, a izabrane pjesme objavio je 2009. (Drvlje i kamenje). Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 2013. te nagrade Goranov vijenac 2018. Tonko Marorević ostavio je obvezujući trag u Matici hrvatskoj u čijem je radu sudjelovao od obnove rada 1989/90. obnašajući brojne dužnosti u upravnim tijelima i nakladničkoj djelatnosti kao autor, urednik, prevoditelj, organizator i promotor Matičinog galerijskog programa i raznih izdanja surađujući redovito u raznoj Matičinoj periodici. Za Maticu hrvatsku priredio je i uredio brojna izdanja hrvatskih književnika: Luke Paljetka, Nikice Petraka, Borisa Marune, Drage Ivaniševića, Josipa Pupačića, Tina Ujevića, Slobodana Novaka, Hrvoja Pejakovića, a u Matičinoj nakladi izišli su njegovi vrsni prijevodi Dantea i Monaldija. Matičinu pjesničku zbirku Podzvizd utemeljio je 2011., u kojoj je kao urednik potpisao dvadesetak izdanja suvremenih hrvatskih pjesnika, a nakon smrti akademika Ante Stamaća preuzeo je i vođenje Stoljeća hrvatske književnosti.
Tonko Maroević redovito se rado i spremno odazivao pozivima i inicijativama Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku. Sudjelovao je u brojnim predstavljanjima matičinih izdanja, tribinama, simpozija i u drugim događanjima a svojim nadahnutim i inspirativnim sudjelovanjima doprinosio je neponovljivim susretanjima u slavu umjetnosti. Surađivao je u brojnim Matičinim izdavačkim i drugim projektima u Dubrovniku. Bio je godinama redoviti suradnik časopisa Dubrovnik u kojem će mu posthumno, na jesen, biti objavljene Usporedbi dvojice komediografa Ariosta i Držića i prijevod Ariostove Satire druge. Svojom spremnošću na suradnju, kreativnim prinosima, prijateljskim odnosom i ljubavlju prema Dubrovniku, Tonko Maroević ostavio je i važan i neizbrisiv trag u kronologiji Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku. Zbog toga ćemo mu ostati zauvijek zahvalni, sretni što smo imali prilike biti suvremenici svestranog intelektualca, znastvenika i zaljubljenika u pisanu riječ na plemenitom poslanju u kojem smo zajedno sudjelovali.
