U nedjelju, 12. svibnja 2024. godine napustio nas je akademik Luko Paljetak, hrvatski književnik, pevoditelj i kulturni djelatnik. Matica Hrvatska, osobito Ogranak MH u Dubrovniku izgubila je svog izuzetnog člana koji više od 30 godina doprinosio njezinu ugledu i značaju.
Prostor Matice hrvatske bio je važno područje stvaralačkog djelokruga impresivnog životnog djela književnika Luka Paljetka. U Matici je nakon njezine obnove, od ranih devedesetih, pa gotovo do smrti, djelovao kao predvodnik ideja i promotor hrvatske književne baštine, kao urednik knjiga i pokretač novih i čitalački atraktivnih nbiblioteka, kao suurednik časopisa Dubrovnik. Paljetak je bio izvorište kreativnih i ponajprije Dubrovnikom nadahnutih ideja i zamisli. Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku je tijekom tih desetljeća, zahvaljujuči entuzijazmu i marljivosti brojnih članova radnika Matice hrvatske, postao moćan, inventivan, originalan i moderan ogranak u kojem je osobitu ulogu i mjesto imao Luko Paljetak. Najjači je bio u autorskoj ulozi bilo da su posrijedi bili eseji, dramski uradci, prezentacija starije hrvatske književne baštine i nadasve njegovo pjesništvo. Izvrsni su i prijevodi i prepjevi suvremenih i starijih svjetskih klasika u kojima je akribično nastojao postići uvjerljivost i točnost originala. Kad je cjelovito preveo Sonetni vijenac, govorilo se da bi mu na tome pozavidio i sam Prešeren. Jer, bio je nenadmašam majstor rime i versifikacije, poput razigranog dječaka okušao se u pisanju različitih pjesničkih formi; što zahtjevnija bila mu je privlačnija i s većim ju je gustom stvarao. Njegov golemi pjesnički opus obuhvatio je sve teme životnog svakodnevlja i postojanja, društvene zbilje, bajkovitosti i snova. Smrt je bila izvor straha i fascinacije (osobito posljednjih godina), ali život je trajno prepoznavao kao temeljnu vrijednost kroz obilje ljubavi, ali i kroz biblijsku participaciju u vječnoj Božjoj egzistenciji. Dojmljivo i sugestivno je izgovarao svoje stihove što je rijetkost u pjesnika. Oživotvarao ih je i svjedočio slušateljima kao nepobitnu istinu. Izniman je dar Paljetkova pjesništva i to da je posjedovao tajni ključić kojim se jednostavno mogao prikrasti dječjem srcu. U dječji svijet nije lako prodrijeti i zagrijati njihove duše, razveseliti ih, nasmijati i potaknuti njihovu maštu. Ali Paljetkovi stihovi otvorili su svako dječje srce. Koliko sreće i ushita, koliko vedrine, smijeha i radosti donijeli su njegovi stihovi ne samo mališanima, nego i njihovima roditeljima, pa i učiteljima i svima odraslima koji se sjećaju ljepote mladosti i djetinjstva! Da ništa drugo nije napisao, a napisao je mnogo, pisao je izvrsno, Svevišnji gospodar života i smrti osigurao bi mu jedno mjesto u jednom od svojih stanova na nebesima.
Počivaj Luko u miru Božjem na Boninovu kojeg si tako lijepo i duhovito opjevao!
foto:Dulist
