Matica hrvatska, najstarija hrvatska književno-znanstvena udruga, osnovana je u Zagrebu 1842. kao Matica ilirska, važna stečevina hrvatskoga narodnog preporoda, i ostaje s tim imenom do 1874. godine. Uz širenje znanosti i književnosti, cilj joj je bio izdavanje «starih klasika ilirskih, osobito dubrovačkih», pa je prvo Matičino izdanje bio Osman Ivana Gundulića.
Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku utemeljila je 1954. (do 1966. nazivao se Pododbor MH), skupina kulturnih djelatnika i entuzijasta volontera uglavnom iz Dubrovnika, kako bi se Gradu odalo veće poštovanje i značenje u suvremenome kulturnom životu Hrvatske. Godine 1964. pokrenuta je javna tribina «Katedra MH u Dubrovniku», preko koje je u prvih desetak godina obilježeno više obljetnica i proslava, simpozija i izložbi, primjerice 100. godišnjica rođenja Iva Vojnovića (1957.), 250 godina od rođenja Ruđera Boškovića (1961.), 100. obljetnica narodnog preporoda u Dalmaciji, s izložbom (1962.), 120 godina od osnivanja MH, s izložbom (iste godine), simpozij povodom 400. godišnjica smrti Marina Držića i mnogih drugih tijekom svoje neprekinute djelatnosti do 1971. godine.
Prvi broj časopisa «Dubrovnik» izišao je krajem 1955. i obuhvaćao je vrlo prestižno područje djelovanja. U prvom njegovom Uredništvu, tada još zvanoga Pododbora, bili su Vladimir Čaldarević, Nikola Ivanišin, Stjepan Kastropil i Marija Novaković. U otežanim okolnostima vladajućega realsocijalizma, nastojalo ga se učiniti djelatnim kulturnim čimbenikom pretežno usmjerenim na kulturnu problematiku u dubrovačkoj prošlosti. Tijekom vremena uspjeli su se okupiti i afirmirati mladi domaći književni i znanstveni potencijali. U časopisu surađuju. Dubravko Skurla, Luko Paljetak, Feđa Šehović, Milan Milišić, Stijepo Miović Kočan, Miljenko Foretić, Vlaho Benković i dr. Godine 1967. časopis se sve više uključuje u suvremena društvena zbivanja, objavljuje razgovore o urbanizmu i turizmu i projektu južnog Jadrana, te o Dubrovačkim ljetnim igrama od 1968. godine. Naklada doseže tisuću primjeraka i dobiva sve opća priznanja. Uređuju se tematski brojevi posvećeni Marinu Držiću, Franu Supilu, a u br. 2 (?) 1971. donosi se ambiciozan projekt s tezama «O kongresu hrvatske kulture», koji okuplja tadašnja vodeća imena: Vlada Gotovca, Franju Tuđmana, Grgu Gamulina, Branimira Donata, Ljudevita Jonkea, Miroslava Brandta, Cvita Fiskovića, Ivu Frangeša, Šimu Đodana, Vlatka Pavletića i druge. Godine 1967. donesena je bila u Zagrebu Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, i sve se više zaoštrava politička borba reformističkih struja protiv konzervativnih snaga, što je završilo privremenim zaustavljanjem društvenog napretka u Hrvatskoj koncem 1971. godine. Tako su 1969. započeli smišljeni su napadi na Maticu hrvatsku, pa time i na njezin dubrovački ogranak, posebice na časopis «Dubrovnik» kao zagovaratelja promidžbe hrvatskoga kulturnog naslijeđa, što nadasve eskalira 1971. godine. U prosincu je bio zabranjen rad Matice hrvatske, a časopis «Dubrovnik» politički je okrivljen kao izravni prijenosnik ideja tzv. kontrarevolucionarne skupine iz središnjice u Zagrebu, pa je policijski zaplijenjena sva dokumentacija i novčana imovina Ogranka. Glavni urednik Miljenko Foretić bio je pritvoren i suđen, mnogi članovi Upravnoga odbora policijski su zlostavljani i osuđivani, gurnuti u dugogodišnju izolaciju s uskraćenim osnovnim građanskim pravima. Sudskom odlukom zaplijenjeni su bili brojevi 1-3 časopisa «Dubrovnik» iz 1971., a u tiskari su uništeni br. 4 i 5 u pripremi.
Više godina, sve do obnove Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku, časopis je i nadalje izlazio u izdanju Socijalističkoga saveza, što Matica načelno nije htjela prihvatiti kao kontinuitet takvu izlaženju svojega glasila.
Nakon 18 godina, kada su se bili počeli rušiti totalitarni komunistički režimi i počela se realizirati nada u slobodnu Hrvatsku, i nakon odluke Središnjice MH u Zagrebu u prosincu 1989., naš Ogranak je prvi u Hrvatskoj, na poticaj Hrvoja Kačića, s članovima Upravnog odbora koji nisu napustili Maticu, odmah odlučio nastaviti s radom. Poseban je doprinos prvim slobodnim demokratskim izborima u Hrvatskoj prikupljanje potpisa dubrovačkih javnih i kulturnih djelatnika.
Tako je 1990. pokrenuta nova serija časopisa pa se do današnjih dana, 2011. godine. Ogranak MH u Dubrovnik svojim se radom profilirao kao jedan od najboljih i najproduktivnijih u Hrvatskoj, posebice njegov «Dubrovnik», časopis za znanost, nova serija, izlazeći godišnje u četverobroju i stekavši poseban ugled među Matičinim časopisima. Godine 1992., njegov dvobroj 2-3 «Dubrovnik u ratu» reprintiran je 2 puta, a III. skraćeno izdanje prevedeno je i na engleski, «Dubrovnik in war»,pa je u ediciji «Posebna izdanja» doživio je nevjerojatna 33 izdanja i tako je u inozemstvu postao jedan od najboljih promotora istine o napadu na Dubrovnik i Hrvatsku. Knjiga je još uvijek vrlo tražena, posebno za turističke sezone.
Uz časopis, Ogranak MH u Dubrovniku tijekom godina pokrenuo je više posebnih biblioteka: «Prošlost i sadašnjost» (39 knjiga), «Mladice» (namijenjeno mladim autorima, 7 knjiga), «Cvijeta» (slikovnice za djecu, 4 knjige), «Posebna izdanja» (51 knjiga), «Dubrovačka književna baština» (2 knjige), «Psyche» (5 knjiga), «Zajednička izdanja» (u suradnji s drugim nakladnicima, 16 knjiga).
Anica Kisić
Članovi Predsjedništva Matice hrvatske ogranka Dubrovnik:
Vesna Čučić, predsjednica
Maroje Brčić
Antun Česko
Sanja Dražić
Ileana Grazio
Anica Kisić
Vinicije Lupis
Jelena Obradović Mojaš, tajnica
Anamarija Paljetak
Luko Paljetak
Slavica Stojan
Ante Šoljić
Članovi Nadzornog odbora Matice hrvatske ogranka Dubrovnik
Nita Svilokos
Eta Rehak
Josip Škerlj
Izdavački odbor
dr.sc. Slavica Stojan
dr.sc. Vesna Čučić
prof. Sanja Dražić
dr.sc. Jelena Obradović Mojaš
dr.sc. Vinicije B. Lupis
Uredništvo časopisa Dubrovnik
Vesna Čučić (odgovorna urednica)
Antun Česko
Slavica Stojan
Davor Mojaš