U srijedu, 14. ožujka 2018. u Pomorskome je muzeju predstavljena knjiga Dubrovački brodovlasnik Federiko Glavić autorice Aide Cvjetković. Knjigu su predstavili dr.sc. Jelena Obradović Mojaš, dr.sc. Rina Kralj Brassard, Ivan Viđen i autorica.
Knjiga po prvi put daje pregled života i rada brodovlasnika i dobrotvora Federika Glavića (1847.-1941.). Iako je njegov utjecaj na gospodarske prilike Dubrovnika i okolice u prvoj polovici 20. stoljeća bio izniman, njegova je biografija ostala u velikoj mjeri nepoznanica.
Bogato ilustrirana knjiga podijeljena je u dvanaest poglavlja, ima preko 300 stranica, 135 ilustracija, 5 tablica, 2 sažetka (engleski i španjolski) i 2 kazala, a radi velikoga broja zanimljivih ilustracija i starih fotografija tiskana je u potpunosti u boji. Knjiga je rezultat istraživanja za autoričinu istoimenu doktorsku disertaciju. Urednik izdanja je povjesničar umjetnosti Ivan Viđen, tajnik dubrovačkoga ogranka MH, autor fotografija je dubrovački fotograf Dean Tošović, a grafičko je oblikovanje izradio Franjo Kiš iz zagrebačke nakladničke kuće ArTresor naklada d.o.o. Objavljivanje knjige financijski su pomogli Upravni odjel za kulturu i baštinu Grada Dubrovnika (preko programa javnih potreba u kulturi za 2017. godinu) i jedan od nasljednika Federika Glavića, gospar Fedor Devidé Glavić iz Zagreba.
Predstavljači su nadahnuto i zanimljivo predstavili sadržaj knjige i okolnosti njezina nastanka te se zahvalili svima koji su na bilo koji način u tome pomogli. Rina Kralj Brassard opsiala turbulentna vremena preobrazbe kroz koja je prolazilo dubrovačko društvo i dubrovački kraj tijekom 19. stoljeća. Nije stoga neočekivano da se Glavić, kao četvrti sin siromašne otočke obitelji, odlučio na traženje životne sreće emigrirajući u Južnu Ameriku. Posebno je istaknula kako je ova knjiga ne samo zanimljiva biografija ovoga važnoga gospodarstvenika, već se u njoj daje pregled i gospodarske povijesti tog doba u Dubrovniku, posebice za Dubrovnik važnoga brodarstva. To je i pripovijest o preživljavanju, istaknula je Kralj-Brassard, i o ustranosti, ali i o vizionarskom pristupu poslovanju. Ivan Viđen napomenuo je kako je važnost ove knjige i ovakvih knjiga u tome da nas podsjeti kako mnogo toga što i danas uživamo u Dubrovniku, mnoge ustanove, tvrtke i spomenici, imaju temelj na onome što su radili, zaradili o ostavili nam oni prije nas.
Federiko Glavić kao četrnaestogodišnjak je otišao s rodnoga Šipana u grad Iquique u Čileu i ondje se teškim radom iznimno obogatio. Nakon skoro četvrt stoljeća provedenih u Čileu potkraj 1896. godine vratio se u Dubrovnik. Zarađenim kapitalom prvo je krenuo u svoju društvenu afirmaciju, izgradivši kuću u Šipanskoj Luci i potom 1902. godine reprezentativnu vilu Dubravka na Pilama (kasnije zgrada radija). Usporedno s time ulagao je u pomorstvo kao jedan od suvlasnika moćne brodske tvrtke Dubrovačka parobrodska plovidba. Idućih je skoro pola stoljeća Federiko Glavić bio jedan od glavnih faktora u pomorskome i gospodarskom životu Dubrovnika, ali i šire. Posebno je važna bila njegova uloga 1909. godine kada je prijetilo premještanje sjedišta tvrtke iz Dubrovnika, jer su austrijske vlasti vršile pritisak da se sva parobrodarska društva udruže u jedno dioničarsko društvo sa sjedištem u Trstu. Upravo energičnim zalaganjem i otporom Federika Glavića koji je istodobno otkupio i veliki suvlasnički udio u tvrtki, Dubrovačka parobrodska plovidba ipak je uspjela zadržati samostalnost i sjedište u Dubrovniku.
Federiko Glavić poticao je stvaranje Dubrovačke trgovačke banke i bio jedan od njezinih osnivača 1902. godine. Banka je u tom trenutku bila jedina samostalna novčarska ustanova u Dubrovniku te je plasirajući kapital u Gradu i u njegovoj okolici dala značajan doprinos razvitku trgovine, pomorstva i gospodarstva općenito. Bio je i jedan od inicijatora osnutka tvornice boja i lakova Dubravka 1924. godine. Čitavo je vrijeme poticao i ulaganja u modernizaciju i održavanje flote Dubrovačke parobrodske plovidbe te gradnju novih brodova. Tijekom života na različite je načine pomagao potrebite i podupirao različite akcije, no svojom je oporukom posebno velike iznose novca ostavio mnogim kulturnim, prosvjetnim i humanitarnim institucijama u Dubrovniku. Pokopan je u raskošnoj obiteljskoj grobnici koju je dao izgraditi nakon tragične smrti kćeri Marije na samome ulazu u dubrovačko groblje na Boninovu.
