U Dubrovniku je sinoć predstavljena knjiga Varia Ragusina – studije i ogledi o starim knjigama i muzikalijama dubrovačkim Ivane Petravić i Ennia Stipčevića. U ovoj zbirci studija Ennio Stipčević, Ivana Petravić i Grantley McDonald pružaju uvid u neka recentna istraživanja dubrovačke renesansne glazbe i kulture, u njoj su zabilježena traganja, bibliografijska lutanja i poneko iznenadno otkriće: od novopronađenih i rekonstruiranih skladbi Lamberta Courtoysa, pjesničkoga kanconijera Nade Bunić, prvih izdanja djela Marina Držića, zatim Tassove Aminte u iznova detektiranome tiskanome prijevodu Dominka Zlatarića, pa glazbe talijanskih skladatelja posvećene Cvijeti Zuzorić, te naposljetku sve do dosad neuočenih kompendija kojima se služio dubrovački gospar i višestruki knez Nikola Vitov Gučetić.
Osim pasioniranim čitateljima rijetkih starih tiskovina i rukopisa, ovdje skupljeni tekstovi upućeni su također onima koji su spremni uložiti energiju u oživljavanje davno zaboravljene glazbe. Upravo glazbenicima i suvremenim izvedbama namijenjeno je posljednjih 30-tak stranica slabo poznate dubrovačke renesansne glazbe. Svojevrsna je to najava puno ambicioznijega predstavljanja još neistraženih glazbenih partitura dubrovačke renesanse.
Na sam kraj smještena je zanimljiva rasprava Marinele Rusković Krištić, u kojoj ova mlada muzikologinja potpisuje vrlo zanimljivu studiju o jednoj svojedobno privatnoj zbirci talijanskih opernih libreta. Svako otkriće nameće nova pitanja i dvojbe. Forma aperta ove nevelike knjige, smatra Ennio Stipčević, otvorena je dobronamjernom čitatelju – navodi se na web stranicama dubrovačkog Ogranka Matice hrvatske.
