Predstavljena knjiga ”Urbana matrica grada Dubrovnika” Ivanke Jemo

U izdanju Ogranka Matice hrvatska u Dubrovniku i ArTresor naklade iz Zagreba sinoć je predstavljena dubrovačkoj publici knjiga Urbana matrica grada Dubrovnika, utjecaj veličine i oblika parcele u njezinu oblikovanju autorice Ivanke Jemo, arhitektice i doktorice znanosti. Naslovom knjige autorica nam daje do znanja da je u ovoj knjizi riječ o povijesti nastanka ovoga grada, o njegovom upisu u ovaj prostor, o njegovu utemeljenju među ovim stijenama, o njegovim povijesnim preobrazbama i perspektivi. Kada bismo u samo tri ključne riječi saželi sadržaj ove knjige – onda bi to bilo sljedeći pojmovi: povijest – urbanitet – identitet.

I odmah postaje jasno zašto je Matica hrvatska prigrlila ovaj projekt. Matica hrvatska – najstarija hrvatska kulturna institucija, koja već dulje od 170 godina skrbi o hrvatskom identitetu i koja je, kao svijest i savjest ovog naroda, ugrađena u njegovu intelektualnu i moralnu povijest, ne samo što proučava i promatra što se događa hrvatskome narodu, i na hrvatskoj zemlji, nego hoće, željela je i želi dalje utjecati na povijesne procese koji se na tom području odvijaju.

Urbaniziranje prostora jest stvaranje reda u prostoru – to istodobno znači stvaranje identiteta.

Arhitektura nam eksplicitno otkriva tko smo mi uistinu. Dovoljno je proći gradom ili njegovim predgrađem. Naše su građevine ogledalo vrijednosti naše kulture. O njima svjedoči urbana povijest – povijesna disciplina koja se bavi historijskim karakterom grada, procesom njegove urbanizacije. Povijest urbanizacije fokusirana je dakle na pojavu koncentriranja populacije na određenom lokalitetu, dakle, na društvenom, političkom, ekonomskom i kulturološkom kontekstu gradova.

Autorica traga za samim početkom toga procesa, za osnovnim čimbenikom urbanizacije odnosno osnovnim čimbenikom u oblikovanju gradske matrice – a to je građevinska parcela. Građevinsku parcelu autorica definira kao temeljni element izgradnje grada. Građevinskom parcelom graditelji oblikuju gradski prostor i tako ostvaruju snove, moć, jedinstvo, dobar život stanovnika grada. Graditeljstvo motivira imperativ obrane grada, nadahnjuje ga želja za boljitkom, za ljepotom i svjetlošću, nadahnjuje ga moć vjere.
Stvaranje grada i mit(ovi) o gradu međusobno su prepleteni; puna je toga mita naša usmena predaja, ali i starija hrvatska književnost koja na svojim ponajboljim stranicama govori o nastanku ovoga grada. Sjetite se Junija Palmotića i njegove alegorijske melodrame Pavlimira – o postanku Dubrovnika. Francesco M. Appendini u okviru svoje relevantne povijesne knjige Notizie istorico-critiche sulle antichita storia e letteratura de’ Ragusei priča čitatelju bajku o feničkom kralju Kadmu i njegovoj ženi Harmoniji kao utemeljiteljima grada.

Autorica ove knjige koja je pragmatični inženjer, arhitekt i doktor znanosti ne čita postanak grada kroz predaje, priče i bajke. Urbanitet grada je jedna normativna ideja. Ona ne dolazi sama od sebe, ona se prakticira i oblikuje regulacijama, režimom poticaja i različitim programima, a taj složeni proces uvjetovan je posebnošću prostora, vremena i povijesnih okolnosti.
U svome čitanju grada i donošenju prosudbi autorica se služi racionalnim istraživanjem povijesnih okolnosti i egzaktnim podacima iščitanim iz geometrijskih parametara i osnovnih pravila izvorne regulacije. Ona donosi vjerodostojne dokaze o tome kako sebe piše grad, štoviše kako je grad pisao svoje nastajanje. Ona nam potvrđuje da je uloga gradova u stvaranju nacionalne kulture je iznimna. Temeljna autoričina poruka jest da je poznavanje i razumijevanje nastajanja grada tijekom prošlosti nužno da bi se moglo predvidjeti i oblikovati ideje o gradu u njegovoj budućnosti.